IZVOĐENJE APOSTOLA PETRA
Hodamo
Kao po vazduhu
Po vodi
Anđeo isključuje alarme
Zaklanja foto ćelije
Zaglušuje zvona
Ledi kadrove
Na sigurnosnim kamerama
Hodamo
Dok prazne se baterije
Mobilnih telefona
Stražara
Ili, klasično, hvata ih
Neki slatki, nevideli
Dremež ili šumi
Pesma neodoljiva
Priziva ih da u druge
Hodnike zađu
Hodamo
Kroz kapije
Razmandaljene
Proklete avlije, tamnice
Memljive u kojoj kosti trunu
Bastilje, Jasenovca, Aušvica
Gulaga ili Gvantanama
Za rasponom krila
Nevidljivog bića
Čije me smirenje drži
Da ne tonem u talase
Uzburkanog straha
Hodamo
Ali sve više
U slobodi
I ne znam ko od koga
Odstupa u vrevi
Gradske četvrti
Biće uzvišeno mene
Ili moja tiha
Sumnja, što ne razlučuje
San od jave, ostavlja
Anđela vodiča
JADANJE MUSIĆA STEVANA
U većini slučajeva
Reč samo prođe
Kroz kosti*
Zabridi usna i gotovo
Ali ovu reč mi oduzimaše
Još od kad detetom bejah
Zbog nje otac moj
Zameni Zvečan za Brvenik
Ali avaj, Vaistina slugo
Daj nam tu reč
Predaj nam Polje
Prepiši nam u nasleđe
A ja ne mogu
Kao da hoće srce
Kao da traže
Sva tri dobra moja
I koliko god da dajem
I pšenice, pa ćemera blaga
Nije im dosta
Glava moja nije dovoljna
Ni moja smrt
Jer evo me u grobu
Zajedno sa žeteocima
I vitezovima bivakujem
A oni viču
Izađi iz zemlje
I predaj je nama
A ja ne mogu
I jate se razne
Grabljivice
I narod ustaje
Hrli život, hrli smrt
I kosti nam se bele
Među božurovima
Sila se navalila
Mrvi nadu i pesmu
Ali nije dovoljna
Krv na maču, krv na srpu
Ni kosti naše zaboravljene
Ni lesi novih oklopnika
Ištu jednako
Daj nam tu reč
Iako uzeli su već
Reke, njive i ljude
A ja ne mogu
Ne mogu, Vaistina slugo
Tu Reč
*Otac Tadej
POZIV ANDREJA SINAITA
Ne vidim
Ništa sveto
Na sebi
Nikakav znak
Na obličini
Vremena
U koju se
Iz dana u dan
Pretvaram
A opet
Miluje vetar
Voda teši
I pesma
Bez koje se
U bogoslavlje
Ne može
Ne vidim
Ništa sveto
U dolini plača
U kojoj
Materija kruži
I protivnik je
Mog tela
Rastavljaju
Sustavi nebeski
U samoći
U drobu svemira
Kao zub
Čiju trulež
Pokazao je zeleni
Plod šljive
Ne vidim
Ništa sveto
Na toj
Sitnoj pocrneloj
Kosti
A opet
Miluje Reč
Mesto zalomljeno
I postoji
Svet drugi
Resazdavajući
I tama sveta
U kojoj se razabira
Isihija
I naše siluete
Naspram nje
Nove i svetlosne
Ne vidim
Ništa sveto
U raskomadanim telima
I polju prezačinjenom
Krvlju
A opet…
Sabor svetog arhangela Gavrila 2019.
Aleksandar Marić