Andrea Peruničić – pesme

JEDAN POZIV MIJENJA SVE

Ako bismo upotrijebili prostačku logiku,
Pod sloganom ouvert d’esprit,
Makar bismo imali neko zvanje
ovako smo ništa
Humanost bismo zamijenili humanitarizmom,
Postali najtolerantniji imbecili u zemlji,
Voljeli bismo sve i svi bi voljeli nas,
Eksploatisali bismo pošteni ljudski rad,
Išli na dobrotvorne balove,
i naš bi poziv bio filantropija
ovako smo ništa

 

SLOBODA NIJE NIRVANA

U Upanišadi odgovora nema,
Kao što skit naspram neba utočište nije.
Čovjek od volje, misli i vjere,
Nazvati se robom ne može i ne smije,
A samo su nespretni mogli –
Slobodu nasloviti nirvanom.
U Upanišadi odgovora nema!
Brama, Brama, otvori nam vrata,
želimo stići na drugu obalu mraka.
Koji je to smrtnik koji se oslobodio,
ovog trojstva i ostao živ?
U Upanišadi odgovora nema!

 

USAVRŠAVANJE

Pravda nije terasa sa pogledom na more.
Od nas odustaje kada sami odustanemo,
Jer biti dobar ne znači biti dostojanstven.
Negacijom Boga odbacujemo jedinstvenost etike,
Dok nas ne sažeže strah od odricanja i davanja.
Labudovi su veličanstveni,
Utva zlatokrila, roda i noj,
Ne moraju da govore o monogamiji.
Biti dobar znači biti dobar s rđavima,
Kao što smo dobri sa dobrima.
On nije dat da ostane takav,
Čovjek je dat, ali i zadat!
A kada vrijeme konačno procuri,
Usavršavaćemo se do posljednje kapi..
Dobri u dobru, zli u zlu.

Andrea Peruničić

2 Odgovori na “Andrea Peruničić – pesme”

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.