***
Kome ti vrediš
tako svačija
Povijena pred
Mrakom naravi,
umivena i pokrivena tuđom voljom i željom?
Kome vredi tvoj osmeh
što više na grč
nego na osmeh liči
i te oči umorne od gledanja u tuđe snove
Boli li te što te nema,
što si zaboravila da si od krvi i mesa,
pa si meso svoje načela,
kidaš ga kô gladna životinja plen
Boli li te što ne izgovaraš misli,
što ne sanjaš svoje, već nad tudjim snovima bdiš
da ne budeš kriva ako se pokvare
Smeš li da ostaneš sa sobom a da te sve što jesi
ne prekori na glas u tišini
Kad se ogledaš u ogledalu šta vidiš?
Reci,
čija si tako tuđa,
ušuškana u komforu straha od osude čija si žrtva
Reci,
ima li smisla biti duh u ovom životu koji čeka
da oživiš,
Tebe koja veruješ u bajke,
Tebe koja veruješ ljubav,
Tebe koja ne veruješ u sebe.
***
Rođena sam kao Žena, kao nežniji pol,
U vremenu kada rađanje devojčica nije bilo popularno i o tome se naglas govorilo.
Rođena sam kao Žena, u slobodnoj zemlji, u kojoj ljudi robuju mišljenjem komšije, a krčenje puta za robove slobode, još uvek traje.
Rođena sam tamo gde se žena tretira kao slabija,
A ona je stub porodice,
tamo, gde nije popularno biti drugačiji,
gde se različitosti utišavaju,
Talenti ismejavaju,
Lepota vulgarizuje,
Tamo, gde se živi po meri većine,
misli po meri snažnijih,
odgovara samo na postavljeno pitanje,
Rođena sam, tamo, gde je od gubitka obraza jedino različitost sramnija,
a ženstvenost neoprostiva,
Tužna sam, jedna slobodna zemlja rob je primitivizma.
Rođena sam kao Žena,
Odgajana da budem čovek i to je jedini pol koji priznajem.
P.S. Nekad se rodiš kao slabiji, da bi postao najjači.