Kada razmatramo pitanje egzistencije, prije ili kasnije moramo doći do problema njenog okončanja, dakle smrti. Da li je zapravo čitava težina egzistencije zasnovana na neuklonjivosti činjenice da je konačna; ako ne apsolutno onda bar u ovoj nama poznatoj formi? U ovom slučaju ću ipak egzistenciji prići pod pretpostavkom da je beskonačna vodeći se Epikurovim upustvom da: Kad smo mi tu, smrti nema, kad smrt dođe onda nas nema. Kakve bi posljedice po čovjeka bile kada bi on pretpostavljao sopstvenu besmrtnost, pa čak i u formi ovdašnjeg, vidi se na primjerima sljedbenika abrahamskih religija. Vjerovanje u bivanje nakon ne mijenja mnogo u realnosti naše svakidašnje istrajavanje u bivstvovanju. Nastavi sa čitanjem