ŽIVOT
Život je sjeme
u materici,
razderanoj bolom.
Ono jedno,
od hiljade njih,
što je uspjelo,
kad su rekli
da ima samo
10% šanse.
Ono jedno,
što je stiglo
prevremeno,
a u svoje vrijeme.
Ono što je disalo,
kad je ostalo bez kiseonika.
I hodalo,
kad su rekli da neće.
I čitalo i abecedu i azbuku
sa tri,
a igralo šah
sa šest godina.
Život je ono,
što je stalo u kofer,
koji spakuješ
kad sreća kaže:
Čekam te!
Život je ono što je tvoje,
preko granice,
u drugoj državi,
u drugom gradu;
ono što nema šta
da ti da
osim sebe.
U tuđem stanu,
koji je vaš.
Život je jedan sto
i dvije stolice.
Dva tanjira.
Dvije kašike.
Dvije čaše.
I jedan krevet
za vas dvoje.
Život je radost.
Ljubav.
Žalost.
Život je sahrana,
koja se dešava,
dok planiraš svadbu.
Plaču nam sva djeca,
koju nikad nismo rodili.
(PRE)P(L)ITANJA
Trenuci u kojima
sve što želiš jeste
katapult.
Treptaji.
Grčevi.
Trzaji.
Čime se brišu
ljudi
i događaji?
Vremenom?
Čime se briše
vrijeme?
“ What’s wrong with you?
Nothing you can’t fix. “
I?
Šta ćemo
kad se popravimo?
Možda nije pitanje
u čemu je greška,
nego šta je
ono pravo.
Između ostalog,
sanjala je toplinu
empatiju
i pristanak.
Izlizane vrijednosti,
kojima je moderno
smijati se u lice.
Stranci nikad nisu
stranci.
Samo su zaboravili
da su se znali –
usljed sve ove tuge,
što vrišti
sa ulične rasvjete
i neonskih reklama …
NA KRAJU
Na kraju,
kad se podvlači
crta,
sumiraju utisci,
osjećanja,
promašaji –
koji su ipak
pogađali
pobjedu u centar –
Kad se saberu
suze i smijeh,
spokoj i neizdrž,
strepnje i smiraji –
Ostaje samo ono
što izmamljuje volšebni
osjećaj topline.
Osjećaj stapanja
u jedan sasvim mali,
a intimni beskraj.
Osjećaj uranjanja
u trenutak
što pamti jedino ljubav.
Trenutak nezaborava
što se sliva u jastuk
u gluvo doba
noći,
kad planeta spava
snom pravednika.
Na kraju,
podvučena
crta,
u potpunoj ljepoti
i sjaju
balerinski graciozno,
savija se
u kružni tok.
Na kraju,
počinje s(v)e …
[ To be continued… ]