Samo ja
Ponekad nesvjesno poletim nebom
ostavim muke i brige,
a ne bih trebao…
Olovka u ruci,
Ispred mene prazan papir.
Idem nepoznatim putem,
u svoje misli kročim,
bježim od svih,
tražim mjesto gdje mi neće suditi,
Mjesto gdje ću moći biti samo ja.
Onaj ja koji sam u svojoj duši,
čist, iskren, ispravan.
I jak.
Da ne bježim.
Samo ja…
Samo ja…
Zagrebe
Grade moj,
ne mogu bez tebe,
tu sam rođen, tu sam rastao,
čovjekom postao.
Rastao sam ja,
rastao si ti, grade moj.
Volim svirku na tvojim ulicama,
violine u Oktogonu čije strune miluju moju dušu.
Prolazim tvojim ulicama i trgovima,
volim miris kestena na Cvijetnom,
golubove na Jelačiču,
i priče moga dide o Banu
Grade moj,
pitam se kakav bih bio da sam odrastao
na nekim drugim ulicama i trgovima,
na nekim livadama i šumama,
bio bih isti, jer ti si mi,
grade moj, dao i livade i šume,
dao si mi ulice i trgove moje Trešnjevke,
moga kvarta s Remizom
kamo svaki tramvaj
hrli na kraju dana.
Dao si mi ljepotu velegrada,
toplinu obiteljskog kvarta,
dao si mi glazbu života,
volim te grade moj…
Valentinovo
Samo je jedna ljubav prava
koja ti svu sreću daje
kod nje nema zaborava
uz tebe ona ostaje
Sve slike iz onih su dana
Zaboravljene
ali u srcu mom su
za sva vremena sve boje ostale
Sve ljubavi prođu za tren
ali prava u nama ostavlja trag
Jer možda sam ti još drag
Tvoja ljubav sad mi treba
da me vodiš na taj put do neba.