PRASAK
slušam grad kako spokojno diše
podižu se i sležu ta velika pluća
jedna ptica odleti sa žice
nebo otvara kapke u beskrajno
tada svet stane na noge
i čaša se razbije
MELANIE
donela sam je sa gomilom ploča
koje su iz očeve mladosti pale
pravo u moje ruke
Melanie
bosih stopala
peva vilinsku pesmu
bilo je rano jutro
kada je u moju studentsku sobu
sletela ta melodija i ostala da visi
poput novogodišnjih ukrasa
lepo rano jutro
udoban prostor između košmara
i težine dana
niko me ne čeka
nikuda ne žurim
slažem uredno misli
kao džempere za zimu
tata,
da li si ikada pomislio da će tvoje dete
jednog jutra u 8:37 pokušati
da tu melodiju učini besmrtnom
sve je relativno
samo je dno sigurno
ali zabava je na površini