Branka Blagojević – pesme

BJEKSTVO

Zrno škakljivog pijeska međ’ prstima,
uz okus sočnog grožđa na usnama,
lahor plete snove u kosi, koju zanosi,
mirise mora i soli ka tišini raznosi.

Zrno zri punim plućima u grudima,
krošnje masline su međ’ ljudima,
talasi plešu valcer na pučini, dok
svjetlost klija, toplinom ka čudima.

Zrno ljetne kiše na njedrima,
pogled smisla u nemirnim mislima,
tračak snova je međ’ mnoštvom snova,
sjajno bjekstvo, od noćnih mora.

 

ZAREZ, TAČKA I VELIKO SLOVO

Dim cigarete, lišen pravca, plovi,
ka čemernoj rupi, kroz vazdušni lonac,
Pjena na čaši sliva se niz staklo,
minute svemira i tišine broji.

Jedan za drugim nestaju krugovi,
lome svjetlinu gaseći bjelinu,
iščezava pjena na zamagljenom dimu,
kiša i snovi, Sunce, kiša i snovi.

Sumorno, sivom bojom satkano nebo,
sve niže pada brodolomeći grane,
olujna rijeka raznesena vjetrom,
potpuno nečujno pletivom hrli.

 

REZ

Jedro ćelije,
vrišti iz sveg glasa
ne dopire do uha,
ne prodire.
Zidovi čvrsti,
betonskih kocki
ni pukotine, ni ogrebotine,
raskorak drobe hladan.
Umire život obgrljen trnjem
debelih vrhova sječiva.
Vrišti i dalje,
samo ćuti i
pušta rezu da curi,
jer ludi.
Mostovima nije milostivo,
danas.

Branka Blagojević

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.