Danilo Jokanović – pesme

HODITE ANĐELI DA POLETIMO*

U Hercegovini u Prebilovcima
kao i u mnogim drugim selima
po jedna bezdana jama ima
koja je bila grobnica Srbima

Pred jamom su ubijali i klali
ne mareć ni za decu ni za žene
i dok su ih u bezdan bacali
čuo se samo muk vaseljene

Bežeć od užasa kame
sa decom svojim anđelima
našla se pred grotlom jame
i ponadala krilima

– Hodite anđeli da poletimo
u padu će nam krila izrasti
pa ćemo da se posvetimo
i smrt će nam lakše pasti

———————————–
*Tražeći spas od ustaške kame majka je s decom
skočila u jamu govoreći im “Hodite anđeli da poletimo!“

 

JADOVNO

Toliko muke i leleka –
gde god da se zastane
isprati i dočeka
sa sve četiri strane

Pomozi Bože i podrži
bar molitvu mi ovu
a ja ću sve do srži
sezati po snagu novu

za svu tu decu pomrlu
i stradalu na dno jama
da nađem bar reč u grlu
davno sapetu ćutnjama

da tišina ne ubije
njihove poslednje jauke
i zaborav da ne prekrije
bolne pružene ruke

što kao na vetru krinovi
i na ovom i na onom svetu
usudne kćeri i sinovi
od Boga vapiju osvetu

 

SVE ŠTO IMAM I ŠTO ZNAM

Sve što imam i što znam
stalo je u ovaj plam

što gori na rukama
na usnama i pesmama

Za svaku suzu detinju
za spaljenu svetinju

za pticu stradalu u letu
pozivam na osvetu

Podižem Krst Mač i Slovo
i kunem se u Kosovo

zaklinjem u Metohiju
Pod jezikom noseć zmiju

nosim neke stare rane
da položim u Dečane

makar snagom uspomena
da se vratim do Prizrena

Danilo Jokanović

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *