Dejan Kanazir – pesme

I

i moja glupa mačka nije  moja
i ja sam nisam moj
i ima  li smisla biti svoj
i kada si dosadan
i kada ćutiš
i kada se smeješ
i uništavaš uzorke dnk
i kada pušiš
i ćutiš
i ne primećuješ prste što drhte
i ukleto lice i senke
i ona ne voli da pričam o tome

i rekao sam toj ludači
hajde da se jebemo
i neću, jutro je
i šta sad?
idemo
gde
tu
i prestani da me vučeš
i prestani ti da budeš dosadan
i prestani ti da piješ
kažem ludači
samo ako ti prestaneš da me ne voliš
rekla je

i te večeri posle
gledao sam decu kako se grudvaju
i napio sam se
i jebali smo se
i napisao sam pesmu ispod stola
i ona se smejala
i shvatio sam

da ako naša deca budu imala astmu
naša deca neće voleti zimu
kao mi

 

INVALIDI

zapravo, kada me pitaš,
ja imam dosta dobrih prijatelja
oni puštaju pljuvačku na prozorima
zagledani u sve kiše sveta
zagledani u sve mesečine, snegove

ljudi poput mene stoje na terasama
mi se nišanimo teleskopima

 

AKO SE SETIŠ

Uništi me!
čulo se u porno filmu
od tada teško spavam

ako me se ikada setiš
seti se da sam se smejao
bled i prividno srećan

pomakla si mi ruke sa čela i rekla
da oni poput mene dokoračaju najdalje
nastavio sam da koračam
pomislio sam da sam ovoliko dogurao
zbog uložaka vanserijskog kvaliteta

post depresivne poetike
kao hanzaplast za sjebane prste
nastavio sam da sanjam neke naše razgovore

shvatam da je svemir
kurac
kako ništa ne valja iako je sve fer
kako smo mi mala večnost u odnosu na trenutak
kada sam ugledao tvoje oči

shvatio da me nema
da nikada nisam zaista bio tu kada si pričala
priče

sve  pesme objašnjavaju kako
najbrže preskočiti sa jedne strane ulice na drugu
kako ugasiti semafor daljinskim
kako lebdeti uz pomoć vakum usisivača
kako voleti kompletnog stranca
kada si mrtav pijan

Dejan Kanazir

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *