ČEKAJUĆI PAUKA
Jutros sam izmicala stvari sa svog počinka
Jer i one umiju da spavaju
Dok mi planiramo naše živote
Uzimamo krpe u ruke, odjevamo naše stvari drugim stvarima
Slažemo boje i borimo se protiv plijesni, prašine, insekata
Džogerom sam umakala u toplu vodu
Iz koje je dopirao koncentrat jasmina
U kući je mirisala šutnja
Trosjed sam odgurnula i kao da je otežao
Ima već mjesec dana kako sam postala
Trljačica i smaračica stvari po kući
Stvari su ljute i ne govore
Pobila sam sve što je pokušalo da živi u ovom mom stanu
I smjela bih se zakleti da od milion poznatih vrstih insekata
Neću naći nijednoga.
Kad iza trosjeda posljednji preživjeli pauk u mom stanu
Žurio je negdje, a da i sam nije znao kuda da se spasi
I ja želim da se odselim na jug, rekla sam pomalo teatralno
Sjever je hladan, siv i jedinstven
Misleći da me čuje jedino što živi sa mnom
Pauk je otišao a da ga više nikada nisam vidjela
Taj dan sam iz parka donijela pregršt grančica
U nadi da će sagraditi svoj dom u mom domu.
LJUBAVI, IDEMO DA KUPIMO ZECA
Lovila sam zeca po stanu
Cijeli svoj sinoćnji san
Uzalud sam razbijala čaše u letu
I udarala glavom o štokove
Zec je bio uvijek brži
Taj bijeli plemički zec s naočarima
Koji bi bio savršeni kućni ljubimac
Gledao je uvijek korak naprijed
Nije smrdio i nije bio strašljiv
Kada sam vidjela da sam prekratka da ga uhvatim
Tražila sam rupu u koju ću se zavući
Jer u mojoj kući nikada nije bilo čarobnih napitaka
Pa bih tako prevarila zeca
Možda pođe za mnom u prohladnu bajku
Na tv-u su emitovali razorne i neumoljive
proljetne kiše
Nikada nisam trebala vjerovati proljetnoj kiši
Niti da ovdje ima rupa u kojoj se može spasiti
Prije nego sam ugasila tv-e.
Prije nego sam se probudila.
I popila prvu jutarnju kafu.
Ne znam zašto se toliko smijem,
A tek je jutro počelo
Samo mi je sifon opet puknuo.
I moj dom se natapa čudnim vodama
Stranim svjetovima
Nemaš pravo da se prigovaraš, govorim svom
sagovorniku za kojeg sam pripremila šolju kafe.
Ljubavi, idemo da kupimo zeca
Odgovorio je prije nego je pozvao majstora
Previše si usamljena, a kiša danima pada.
Bojim se za tebe, rekao je prije nego sam uspjela
da išta kažem.
EUREKA
Žena se vuče po kući.
S molitvom i jezikom oteklim.
Na vrhu jezika rasplinula se stijena
U pravcu njenih velikih dojki.
Kao pravu bjelkastu glinu
Vidjela je sve moguće tetive svjetlosti.