Gordana Karakaševska – pesme

TI SI MOJA POEZIJA

Zaljubljeno te gledam
I opet se nadam da češ jednom negde da me voliš
O! Lud sam ja jer verujem u čuda.
Kažem ti, moja si ljubav velika,
Večna poezija, lepa kao snovi
kao smrt neizbežna.
Ali sreča kratko traje uvek,
sečanje na poljupce naše me gori
Tajna si skrivena u nedrima proleča.
Malo je da ti kažem da živim za tebe
Jer ja život vidim u tebe,
U tvojim sanjalačkim očima,
U tvom zanosnom hodu
U tvoj smeh koji je samo za mene
A meni je on čitav moj svet.

 

DVA MJESECA NA NEBU

Moja se je mjesečina zaljubila u tvoju mjesečinu
O, slatka moja mala, luda mjesečino šta češ sad?

Tvoja je mjesečina ukrala moje oči, sad
Samo u tebe gledaju. Ukrala je i moje snove
Sada samo o tebi sanjaju.
O, hladni mjeseče, zaledio si moje srce, moje dane.

Živimo u čudno vreme
Ja, ti i ova naša mala ljubav
Koja je ostala bez hrabrosti da skoči u
Nepoznato, koja nikad nija naučila da mašta
Koja nikada, nikada nije ispričala priču.

Ovo je čudno doba
Nemirni vjetar je u kosama ostao da leži
Jesmo li srečni?
Sreča je, kažu za ludake
Jesmo li ostali ludi ili smo zaboravili
Kako beše to?

Moja je mjesečina utonula u tvoje srce
O, slatka luda moja nesretna mjesečino, šta čes sad?

Tvoja je mjesečina ukrala moju hrabrost
Sada samo o tebi znam. Ukrala je i moje
Korake, sada stvarno više nikuda ne idem,
Ne idem.
O, hladni, hladni mjeseče na nebu,
Ukrao si moje ruke i moj glas
Zato ti tako tužno pjevaš.

 

BALADA O LJUBAVI

Kažu da ništa ne može da uplaši mjesečinu
A upravo sam pomislila na mrtvace.
Dijete u meni bježi, bježi…

Kazu da je ljubav lijek za sve
I za slomljeno srce
I za uvenulu dušu.

Ljubavi,
da si blizu legla bih na tvoja stopala
da ne ideš od mene, da ne ideš.

Ali nisi blizu
Evo, zlodusi plaše moju mjesečinu
A dijete u mene bježi, bježi…

Da si blizu
O, da si barem tako malo blizu
Kao hladnoča nad ovu uplašenu mjesečinu.

Ali, nisi
Tko če sada da misli na mrtvace
Jadno djete. Bježi! Bježi!

Kažu da ljubav može da pobjedi sve
Ćak i strah od tame i strah od
Nepoznate puteve u daleke krajeve.

Kažu i da kada nije noč
Prolječe miriše na rascvele pupoljke bijele šljive
Ah, ljubavi, ljubavi… Šta može čovjek da uradi?

Gordana Karakaševska

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.