Irena Kovačević – pesme

BALERINA

Noćas sam nježna,
lebdim,
laka kao pero
plešem balet
u postelji talasa.
Pružena sam u daljine,
izvodim piruete,
improviziram,
rađam ti na tijelu otvoreni,
kružni,
grčki teatar.
Okrećem se,
uvijam kroz emocije.
Noćas sam opijena
na obalama divljeg jezera
gdje me mjesečev sjaj
u ženu pretvara.


PUTNIK

Slijepi sam putnik sa lozinkom za ljubav
koja otključat će
moje skrivene,
zakopane,
prašinom prekrivene misli
i riječi
otpjevane u davnim versama.
Gluhi sam putnik
sa dodirom ljubavi,
ona pomoći će mi da slušam tišinu
u kojoj rađam se,
živim
i umrem svaki dan.
Nijemi sam putnik,
pero i hartija moj su glas,
tinta i slovo moj spas.
I slijepi
i gluhi
i nijemi sam putnik izgubljenih čula,
ali svjestan sam dodira čežnje,
snova,
nade,
i ljubavi što hitrim korakom
vodi me njemu
u odaje poriva,
strasti
i požude,
gustom bujicom magle
i dimom okupane sobe.
Putnik sam bez čula
iza zavjesa skrivenih motiva
što čekaju da me ugrabe.


PERO TE NE VOLI

Ne pišem ti,
pero te osjeća,
pero se ne divi,
pero šuti
i čutke posmatra da li ćeš mi doći.
Čekam te,
ali ne pišem o čekanju,
pero mi ispiše stihove,
ali luta po mislima,
luta po hodnicima mašte,
luta po policama srca
i traži nove inspiracije.
Pero u mojoj ruci
piše ove stihove,
ali ječi,
plaće,
kuka
i moli da mu ne trošim tintu na tebe,
na čekanje,
na nova poglavlja o tebi,
o nama.
I eto,
sad znaš da bih ti ja pisala,
da bih te čekajući osvajala,
osmijehe krala,
ali pero…
ne osjeća te,
ne želi
i ne raduje se tvojim koracima,
boji te se
i ne osjeća
jer više i od mene moje pero voli
iskrenu emociju,
istinu,
pravu ljubav
vrijednu njegove tinte.
Žao mi je,
pisala bih ti,
ali moje pero te ne voli
i ne osjeća više.

Irena Kovačević

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.