RUGALICA RODNOM GRADU
Bez pozdrava i bez ljutnje
u ljubavi odrođeni
razišli smo se tiho
pod padinom Stolova
zime jedne blage
(i jedan drugom
ne dugujemo ništa)
moj duh danas živi
na obroncima Sumatre
često ga lava poplavljuje
sa okolnih brda
kisele kiše i klizišta
utišaju mu vatru
i rodno mesto moje
nenapisana je pesma
i rod moj po krvi
selo je jedno u Burmi
i roditelj moj
malahit je sa Urala
zelen kao moje oči;
još jednim korakom
bliži sebi
još jedan korak
ka Bogu
POHVALA ČUDNOSTI
Nikad me nisu privlačili
profesori, književnici, sveštenici, fariseji
Obični kao jesen kada dođe naglo
i poništi tromesečni hlad u našem vrtu
njih je bilo svuda
i bilo ih je nigde
Uvek su me više privlačili
atipični ljudi neskloni manirizmu
poput nekog genija koji u sebi nosi
crte čistog ludaka i neuglednog čudaka
kao klovnovi na cirkuskoj predstavi
bez težnji da se dopadnu publici
kao raščupani osuđenici na smrt
bez nade da će stići naredba o pomilovanju
Jedan je znao igrajući bilijar
nošen besom nakon svakog pogrešnog
poteza
da se trese i urliče kao epileptik
a znao je napamet celog Prevera
Drugi bi pak šutirao kante niz ulicu
a precizno bi skenirao psihološki profil
svakoga koga je upoznao
Treći je nespretno mucao
dok su mu bale klizile niz usta
sa neodoljivim humorom braće Marks
Blažen je onaj ko je
sedeo sa njima
Uvek sam voleo sa takvima
da potrošim dan
da potrošim život
nego sa klišeistima, lažnim epizodistima
kojima su karijere jedina vodilja
A takvima u dekretima,
odlukama dižu biste
pohvale i zasluge
tako dosadnima i običnima
našli su mesta u čitankama
LIRIKA
(po Lariju Flintu)
U proleće kad procvetaju lale
procvetaće i tvoj klitoris zaspali
Bez njega samo sam cvast
promukla
uveli bokor jesenji
Uvijen lukavo u rupu frulašku
uzduž i popreko
postaću jaje paunovo
A kad ujutru zamirišeš
na prste moje
ne traži mi pesme
koje su ostale
od mrtvoga mene
To samo krv
laže da je vino
kad o tebi peva