Jelena Vukanović – pesme

KRALJEVSTVO

Ničega se više ne plašim.
Ulične pse mazim,
sedim kraj prozora dok grmi,
četiri puta te primam u sebe,
gledam u kraljevstvo,
ali samo ne smem da legnem kraj tebe.


SVAKOG DANA

Svakog dana – petogodišnja devojčica čeka da je neko odvede u šetnju.
Najlepšu cvetnu haljinu oblači.
Vruć hleb stiže u prodavnicu.
Otac spava,
majka je sa ljubavnikom na Malti.
Onaj ko devojčicu u cvetnoj haljini odvede u šetnju –
dobija na poklon vreme i pogled sveobuhvatni –
ne samo da vidi pohaban krevet i tajnu koju skriva
Malta,
no i istoriju cveća.


ZMIJSKI SAN

Iza zavese teksta, sasvim sam obična.
Patim i derem kožu pretesnu.
U zarobljeništvu živim, a izbijam kroza
Lični Grob.
Ipak, jedino ja, jedino ja –
ostvarujem magličaste želje predaka.

Iza zavese teksta, ona sam koju svi mrzimo da vidimo. Svejedno
da li iz straha, gađenja ili divljenja.
Gorda sam, halapljiva jogunasta mladunica.

Svaka reč koju napišem spasava decu od mene,
životinje,
muškarce i
žene.

Zemlju ću natopiti ovime što imam da kažem.

Iza zavese teksta ja sam sasvim mila nesrećnica.
Menjam košuljice razvratne
ne bih li dečicu oslobodila strave.

U srži teksta magija je znatno drugačija:
Zmijski san postajem,
Ptica.

Jelena Vukanović

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *