Katarina Sarić o poeziji Lidije Kiareli (prevodilačka književnost)

Danas, kada govorimo o kempu kao kulturi a čije sam izvorne postulate, u kombinaciji sa tehnikama pop-arta pronašla u opusu pjesnikinje Lidije Kiareli, mogli bismo govoriti o pomodarstvu u osnovnom značenju te riječi, pa bismo kao primjer mogli istaknuti sve kopije kopija koje susrećemo na ulici, a koje su izvorišno iz davnih šezdesetih, odnosno osamdesetih te su sve samo ne originalne.

katarina saric
Katarina Sarić

Međutim, kao što sam naglasila, u početku nije bilo tako I ja ću se u kjluču Lidijine poetike, vratiti na izvorište kempa. Naime, mnogi umjetnici iz sredine 20. Stoljeća, pokušali su definicijski usmjeriti kemp, no u svoj fluidnosti moguće definicije – ipak se nisu usuglasili. Najglasniji o tom pitanju bili su Susan Sontag i Philipe Core. Kemp je dio antiakademske struje obrane popularne kulture šezdesetih, a do svjetske vidljivosti dolazi u osamdesetima, sa sve prihvaćenijim postmodernističkim stavovima, gledanjima i raznoraznim, manje ili više dobrodošlim estetikama.

Kemp je u tom smislu puno bliži styleu, odnosno lifestyleu – određene osobe. Osoba, dakle, može biti slučajno ili namjerno kič, dok je kemp, kako bi to objasnila Susan Sontag, uvijek način konzumiranja odnosno “izvođenja” kulture. Kemp je od početka bio apstrahiran kao i ironičan obzor i stav. U odbranu mu je tada stalo antiakademsko raspoloženje koje je isključivo za cilj imalo odbranu marginaliziranih formi izražavanja, življenja i stilova života. Za cilj kemp, dakako, ne uzima bezvremenost ili vječnost, već ide u korak s dominantnom kulturom odnosno mainstreamom. Motivska kompozicija izbora iz Lidijine poezije, u prevodu Aleksandre Vujisić Lekić, odnosno lajt-motivska, povezuje u posvetama upravo ličnosti iz svijeta, uslovno rečeno kemp pokreta kao otpora akademskim strujanjima, a i sama poezija je, mada meditativna u osnovi, anti-formalistički nastrojena. Simbolika koja je opalescentno višeslojna, preliva se sa poezija na life-style od kojeg je ne možemo posmatrati hermetički izdvojenu jer ona je u osnovi eklektična kompilacija kempa i pop – arta, naročito E. Worholovog eksperimentalnog tipa.

(Iz prikaza Katarine SarićVavilonska biblioteka/Library of Babilon), prevod pesama: Aleksandra Vujisić

 

Lidia Chiarelli, Italy

 

POD MEKSIČKIM NEBOM

Posvećeno Fridi Kalo

Slikam cvijeće kako ne bi umiralo.
Frida Kalo
San Ángel, Mexico City 1938

Bio je to možda trag budućnosti
Već zacrtane
Koji su tražile tvoje oči
Među oblacima rasutim
Po meksičkom nebu.
Bio je to kovitlac boja i zlatnih niti
Tvoje tahuana suknje
Dok si ti
– ranjena i nikad pobijeđena –
izazivala svijet.
Bilo je poljubaca karmina
Kojima si potpisivala svoja pisma
U potištenosti neuobičajenog mira
Koja je polako isplivala
Od limba bolova.
Bio je to možda neuhvatljiv san
žaljenje za izgubljenim danima
za životom
ukradenim od tebe
jednog dalekog jutra
u autobusu iznenada poludjelom.

 

 

PJESMA ZA KAMIL KLODE

Il ya toujours quelque chose d’absent qui me tourmente.
– Camille Claudel
Uvijek postoji nešto odsutno što me muči.
– Camille Claudel
19. oktobar 1943.

 

Teški oblaci
nevidljive vrane
lebde na nebu Provanse
pobješnjeli vjetar
koji otvara pukotine plave boje.
Sama, slušaš glas tišine
I
kao zapanjena djevojčica
gledaš u velike bare
kod braon gline
– dragocjenog dara
Koji ti je noćna kiša donijela.
Po posljednji put
u nestvarnom svijetlu
čudna stvorenja
oživljavaju
od blata
koji su njegovale
tvoje drhtave ruke.
I tada te nepoznata smirenost
zgrabi
a ti se smiješiš
konačno slobodna
ovog oktobarskog jutra
u Montdevergu.

 

INSOMNIJA (MJESEČINA)

Posvećeno Li Krasner

Nijesam se nikada oslobodila prošlosti.
Li Krasner
Springs, East Hampton, 1961

 

Insistiraću na lutanju kroz lavirint
tišine i neraspoloženja.
Usamljenost
će biti saputnik mojih dana.
Gledaću besana tihog duha Džeksona Poloka.
Iz moje četke
kapi i pljuskovi padaće na platno koje će napraviti
nejasne obrise ili tragove
petlje i zakrivljene linije će oživjeti
kroz dosadne amber tonove.
Konačno ću osjetiti
veliki mir dok
Slušam umorni glas abonosne noći
a u mraku slab odjek
napraviće svoj put
sa osjekom i proticanjem mjesečine.

(Posveta slici Mjesečina Li Krasner)
Lidia Chiarelli, Italy

 

BAŠTA TAROTA

Posvećeno Niki de Saint Phalle

Slikanje je smirivalo metež koji mi je uzdrmavao dušu.
Niki de Saint Phalle
Località Garavicchio, Capalbio – Grosseto Italy, 1998

Staza je spora
oko Velike Arkane
i
kaleidoskop uvijek u pokretu
Prelama
tvoju želju za nemogućim:
mozaicima svijetlih boja
mnoštvom malih ogledala
koja
reflektuju
množe
nanovo stvaraju.
A ti Niki de Saint Phalle
još uvijek si ovdje
i još uvijek se smiješiš
na ovom magičnom i nestvarnom mjestu
ti
posljednji tvorac snova

 

O autorki:

Lidia ChiarelliLidia Chiarelli je jedna od potpisnica osnivačke povelje Immagine & Poesia (Mašta i poezija), umjetničkog književnog pokreta osnovanog u Torinu, Italiji 2007. godine u saradnji sa Aeronwy Thomas, kćerkom čuvenog velškog pjesnika Dylan Thomasa.

Bavi se umjetničkom instalacijom i kolažom. Koordinatorka je manifestacije of #DylanDay koja se se održava u Italiji (Torinu). Nagrađivana je počev od 2011. godine kada joj je dodijeljena zahvalnica za učešće na Prvom međunarodnom festivalu poezije u Svonsiju (Ujedinjeno kraljevstvo) za sveukupan pjesnički i umjetnički doprinos. Dobitnica je Medalje za književnu umjetnost (Nju Jork, 2020. godine) i nominovana je šest puta za nagradu Puschart (Pushcart Prize) u Sjedinjenim Američkim Državama. Uz to, nominovana je za nagradu Mario Merz (Italija) za umjetnički doprinos 2020. godine i dobitnica je Velike nagrade žirija na Međunarodnom takmičenju 2021. godine (Sahitto International Award 2021). Njeno stvaraštvo prevođeno je na više jezika i objavljeno u više od 150 poetskih magazina i na internet sajtovima u državama širom svijeta.

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *