PUPAK
Čim sam se rodio
i ugledao svetlosti zrak,
majka ožiljak mi je nanela
to je pupak.
Ne zlonamerno,
već čisto radi mog saznanja,
da sa životom,
dolazi i rana.
A priroda je,
uz svu mudrost, baš tako i htela,
da ožiljak ne bude nešto tudje,
već deo tela.
GRAD
Što je veći grad,
to si više sam.
Došljak to ne shvata.
Ti poznaješ celo selo,
A ja ni pola svoga sprata.
Čelični vozovi u tebe zure,
Sovjetski soliteri gordo stoje,
Umesto železnice ljudi jure,
I niko ni za kog ne zna ko je.
Ovde se boluje od velikogradnje,
Ovde se boluje od velikih snova,
Sve je ovde megalomanskog ruha,
Izuzev ljudi, izuzev duha.
A najviše samoće na trgovima ima,
I najusamljeniji si među ljudima.
PODZEMNI RAZGOVORI
Posmatram gluvoneme
kako podzeman razgovor vode
I kako su im ruke umorne od reči
što iz šaka žele da se oslobode
I kako treba iskazati sebe
al je arhitektura ruku skromna
I kako je pokret kratak
a misao ogromna.