Luka Boljević – pesme

ČAŠA U STOMAK


*fašizam me izdaje u dugoj starosti

votka na suvo
gasi se samo
po potrebi

ujutru cijeđeni limun
na prazan stomak,
bijeli se zubi najbolje zarivaju
u crveno meso životinja

kad osvojimo njihov svijet
nama preostaje krompir
al’ da bude votka

na prazan stomak pijem čašu
led se u meni
sporo
otapa

 

KONTRAKCIJA: ČOVJEK – PRIRODA

slobodni da ustrojimo svijet
puščano zrno u bijelo meso
krvari crveno

meci pogode najslabije
barut u bombama
znači ljude na ulicama

Bagdad je crven ispod ruševine
ispod srušenog mosta
i dalje žive izbjeglice

Kontrakcija: aktivacija mjesta
na kojima se generiše naprezanje

Pokušaj čovjeka da opstane
Zavisi od
Pokušaja čovjeka da opstane

svi spaljeni gradovi
liče jedni na druge
osim izbjeglica
one su uvijek drugačije

 

24/7

*mama, u mojoj glavi sve se dešava dvadesetčetirisedam

riječi da s(v)e opišem
imaju značenje
samo u mojoj sobi

svi ti nepozvani ljudi
sa rukama prepunim riječi
čine me umornim

plašim se da priznam
ali zmajevi u mojoj sobi
jedu djecu za doručak
i mama, jednog dana
poješće i mene

Luka Boljević

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.