Maid Čorbić – pesme

TRENUTAK VJEČNOSTI

Sijamo kao zvijezde padalice tim blještavilom svojim
Tražimo iskrenost u ljudima; previše olako se dajemo
Nebitnim licima koji su kao marionete postavljene
Pogrešnosti vremena dična, švrljamo se u redovima aluzije
Trivijalno gonimo svoje vjetrove u lađama prošlosti
Na odskočnoj dasci

Opustošene su nam duše već odavno postale
Rijeke bistre su s godinama postale zamućene
Osjećanja preminula kao zimski raspust pun idile
Stalo je vrijeme. Još se preokrenuti sudbina može.
Modul rješavamo pod znacima retoričkih pitanja
Neizgovorenih artikulisanih riječi, ostajemo usamljeni
Već tako godinama unatrag!

Indigo boje su još na platnu slikara žive
Farba ih kistovima raznih boja, univerzum od nule sklopljen
Samo za trenutak vječnosti koji nam daje rezon
Sunčeve svjetlosti koji svoje krake X zraka baca
Direktno na osunčane dijelove tijela svehlih

Ljubav je pokretač nemogućih akcija; hemija čista
Koja se dogodi onda kada se najmanje nadamo
A sve bismo dali da pronađemo neku osobu za sebe
I čuveni trenutak vječnosti da provedemo s osobom
Do koje nam je zaista jako stalo

Život ne može da bude pogrešan ako se smijemo, jer
Život je ono što nas čini živima; u moru laži – istina je
Da i dalje pored svega postoji nešto što vodi
Ljubav preko žice?

Nesalomljivi, sijamo kao zvijezde padalice blještavo
Još poželimo neke želje koje nam su ostale nedorečene

Biti voljen iskreno u dnu duše bez predrasuda
Sanjati neodsanjane snove. Prepustiti se mašti.
Vjerovati u bolje sutra. Novoga jutra uz šolju kafe.

LJUBAV PREKO ŽICE

To novo doba pred nama počelo je uzimati previše maha
Stari običaji više nisu u modi, danas je Internet postao
Mjesto sastajanja i novih prilika za dugotrajnost veze
I duhovnost se počinje postepeno iz ljudi mijenja
Kao plišane igračke koje prevaziđemo sa godinama poznim
Ljubav, riječ koja nema svoje imenice i zamjenice
Samo postoje djela koja moraju biti opravdana
Što je prije moguće!

Vremena su pogrešna odavno već postala
Ljudi mrzovoljni postali, traže indicije novih nadanja
Prilikom čega često se na kraju pokaješ
Jer greška čini zapravo samo majstora vrsnog
Ljubav preko žice; međusobno se fotošopiramo
Dižemo rejting jedni drugima bez pola riječi
Osvajamo neosvojive tvrđave kao Mak Dizdar
Sve za korist, sve za „ljubav“

Koliko je sve postalo danas lažno
Nikamo ne možeš prići, a da mrko ne pogleda
Jer svakako uvijek problem je Internet
Ljudi u telefone tipkaju dvadeset i četiri sata
U nadanju da je to spasenje od realnog svijeta
Koji nudi najsavršenije boje Prolaznosti
Melem za oči

Ljubav preko žice, zbog nje brakovi raspadaju se
Iako pomisliš da sve je tako bajno i slatko
Jer ljudi su zajedljiva bića i koriste tuđe emocije
Da svoje potrebe seksualne zadovolje
Bez imalo riječi, srama i stida
Neće priznati da su pogriješili za jednu noć

Život je Pandorina kutija; čeka otvorenje svoje

Ljubav je preminula već odavno iz korijenja
Jer prošlost plus socijalnost stvaraju međugeneracijski jaz
Koji se provlači već godinama unazad bezuspješno
Da konačno ljubav doživi svoju historijsku činjenicu
Da je sve oko nas lažno, ljubav preko žice uzima maha!

Najbolje je biti sam i ne tražiti ljubav uopšte
Jer se dogodi onda kada se najmanje nadaš!

OSMOSMJERKA TRANSVERZALE

Rebuse rješavamo životne i sklapamo drugarstva
Skoro pa iz svih krajeva svijeta
Često generalizujemo ih na osnovu prvog susreta
Pa ih obično na kraju kao osmosmjerke rješavamo

Transverzala nas odnosi na neke druge prilike
U vremenu teškoće, sami sebi smo prijatelji najbolji
Jer niko drugi osim majke probleme ne može da čuje
Jedinog pravog i iskrenog prijatelja za života vječna

Osmosmjerka su danas mnoge ličnosti postale
Iz nekih situacija u realnosti vaditi se mora kliještima
Jer niko nije željan da razgovara u četiri oka iskreno
Nego jedno pričaju, a sasvim nešto drugo rade

To se kosi sa realnošću, mada priznati ćemo jedno
Najbolje je da čuješ samo ono što želiš čuti
I da k srcu ne primaš baš sve neke sitnice svijeta
Jer to su ipak samo vješte OSMOSMJERKE.

Laž je odavno na vratima zakucala
Mjesečeve mijene kasne svakog prvog u mjesecu
Nepredvidive su ovo sile prirode što koračaju
Našom svetom Zemljom u njezinoj zaostavštini

Osmosmjerka transverzale uvijek rješenje nudi
Baš kao i obična, samo do nje se dokopaju srećnici
A dok oni paćenici i mukotrpnici ostaju robovi
Vječno do kraja svoga života
Potlaćeni gospodaru!

Maid Čorbić