AKO SE IŠTA PITAM (A PITAM)
Ako se išta pitam
(a pitam)
želim da živim srećno
i da dolivam vino
u polu-punoj čaši
i da dolivam ulje na vatru
kada promrmljaju
da sam bogznakakva žena,
i da ispružim noge na tabure
i srednji prst u vazduh,
dok gustiram život mirno
uz gutljaje uživanja i strasti.
Ako se išta pitam
(a pitam)
jer ipak sam vlasnica
ovo malo sakate duše,
izraženih jagodica
i zbirke za zabrinute i uvele,
želim da budem košmar
svih radoznalkovića koji tvrde
da mojim raspoloženjem gospodare oni.
Neka me malo vide u meni,
tek da znaju s kim imaju posla,
dok likuju kako sam se izgubila
tražeći njih izgubljene i zajedljive,
izdinstane i iskrčkane
u sopstvenim loncima nevjere.
Ako se išta pitam
(a pitam)
biram da budem van svih mjera,
okvira,
moranja,
želja i htijenja.
Nijesam zlatna ribica
ni svemoćni mađioničar
što jednim pucketanjem prstića
za tili čas izvuče zeca iz šešira.
Biram da hodam svojim tempom
i za svojim ciljem.
Neka mimo mene prohuji
sve što me se ne tiče
i od čega neću imati radosti.
U ovom životu zanima me samo ljubav,
ako se išta pitam
(a pitam).
ZASTUPNIK PRED BOGOM
Jedina si bila kap na žednoj šaci
što te kao biser od lopova paze.
Ovaj svijet vode sakati divljaci
sa rukama grubim što nikog ne maze.
Dokon u izgnanstvu i čišćenju sebe
od okrutnih ljudi i lukavih sila
shvatih da najviše od svih ljubljah tebe.
Tebe koja jedina prijatelj si bila.
Nesmotren pred sobom, napisah ti rime
skamenjen pri mišlju da si već spoznala
kako milozvučno šapućem to ime
koje ti je majka po rođenju dala.
Jedina si bila zastupnik pred Bogom,
dok su me klevetom osudom i psovkom
blatili pred svijetom, al ne i pred tobom
što sa zlom ratuješ vjerom i olovkom.
I kada sam sebi ljuti krvnik bio,
ti me nikad nisi nerazumu dala.
Rane si čistila dok sam krvav bio –
Samo tebi, ženo, za sve kažem – hvala!
Jedina si bila spokoj nespokoja
težnja da se ljubav uvijek većom budi.
Sada shvatam ti si uistinu moja
svi ostali, to su samo tuđi ljudi.
MAJKA
Majko, tvoja sam princeza, ali kraljica ti si.
Usne ti na molitve mirišu i zidovi brigama nažvrljani.
Ti dišeš za naše osmijehe i nikada umorna nisi.
Uz tebe su i svi kišni Suncem obojeni dani!
Majko, tvoja sam kćerka, al’ čedo si u pjesmi sada
koje dotjerujem riječima i oblačim u najljepši stih…
Sjećam se tvojih borbi dok si starila mlada
i život mi dala zato si zauvijek ispred svih.
Majko, ovo je zahvalnica tebi koja me kroz život vodiš
i bivaš i prijatelj i majka i otac, i neko kom se divim….
I kada umrem zbog drugih ti me opet iznova rodiš
i pokažeš da uvijek imam razlog za koji živim.