Marina Radovanović – pesme

***

I

Rasla sam sa svinjama moje porodice pod prozorom
Leti motrila na devojke kako se kupaju u reci
Selo je bolovalo od gledanja tuđih poslova

Prvi put sam zanemela kad si rekla da me voliš
Drugi put kad si mi okrenula leđa

Isterala me iz jazbine
Vašljivo krzno odrane životinje

Žudim da mi pripovedaš na jeziku toplom od tvojih uzdaha
Da mi brojiš amajlije
Koliko imaš mrtvih predaka duh-čarobnice?

Broje li se kao moji
Jedno selo – 3 četnika
18 partizana

I letina
Zaboravila sam letinu

Vrištala si dok sam te ušivala u jastuk
Učila sitnim trikovima
Babina supa sme da se izbegne
Ali ne i Bertolučijevi filmovi
Sise rastu isključivo leti, tada moraju biti slobodne
Tiho gmiže kandžica, pet ružičastih nokatnih ploča, grebu sve milo i drago

Tvoja leđa – most, preko naše majčice reke
Trska – moja ogrebana kolena
Tri godine
Privremeno sahranjeno noćno sunce

Kada su ti izrasle noge, pobegla si
Sonja je na TV ekranu jela trešnje za doručak
Ja sam gutala slani rastvor ( per os i I.V)
Kapalo je u belim sobama koje nisu ličile na naše
Sa štafirom skrivenim u sanducima

Od blata se prave samo kuglice za razbijanje prozora
Ali ne i voljena žena
Hranim glinu i demone u sebi
Mali omaž tvom omiljenom piscu

II

Gledala sam te tuđu među tuđim toponimima
Tu gde smo se zatekle predmeti su glasni
Grad u rano jutro zveči; čekići i ostali alat, škripa bicikala

Tela su nam otežala od studentske brze hrane
Zaboravljaju svoju igru
Ne ulaze više u devojačke stvari koje pamte otiske ruku

Radnim danima se staram da ne usmrtim živa bića
Melanin u svojim tkivima
I hlorofil u tvojim bivšim, beskrvnim ljubimcima
Hematomi na bledoj koži prekrštenih nogu
Sokovi na prstima

Najavljivali su te pompezno
Ali nikada sa ta-i-ta-koja-mi-je-slomila-srce

Nisam znala, kao mala, čime ću se baviti
Samo to
Da ću se baviti tobom

 

SA KAMATOM

Raspodela zemaljskih dobara
Je korisna

Samonikle biljke i korenje
Prikupljeno u naborima suknje
Su neophodnost

Sloboda se ne kupuje krvavim ulošcima
Prstom u mlako mleko za potomke
Već krvavim palcem u baletankama
Dok trčiš po gradu da zaradiš i platiš

U tvome loncu
Lusi
Bili su veliki snovi Kenozoika
U mom
Golo kajanje

 

EVO

Evo
Dobrovoljno se javljam
Da budem uštrojena Penelopinim krojačkim
makazama
I zavezana uzicama za poslušne ženske

Grčka mitologija još nije videla toliko krvi

Evo
Priznajem
Živim u Srbistanu
Čistim, kopam, perem, kuvam
I ganjam karijeru p.p.

Jedna kašika cveća i lepih reči jedanput godišnje

Recite
Zar se ne smeje moje lice ispod frizure za 330
dinara?

Marina Radovanović

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *