Milan Veselica – pesme

ZIDANJE GRADA

Voleo sam samo prividom ispunjenosti
Poglede nehotice razbijene srećom
I neosvešćena maštanja o beskonačnom gradu.
Bezuspešno sam danima spajao komade
U savečni mozaik, spomen Carigradu.

Strast me je iznova vodila ka njima.
Očajnik sam koji napojen i sit
U očiglednom pokušava da pronađe tajnu.
Treba me bezobzirno terati uz goru
Da otkrijem pravilnost, sizifovski trajnu.

Na kraju tog puta, osvešćenog uma,
Poželeću u kamenu jedne zrele oči
I u njima sebe, istrajnog u sreći.
Tek ću tada, bezizgledan, da podignem grad
I na komad oka spokojno ću leći.

 

NAGOTA

Verujem da mogu da postojim.
Jedan zanos gomile da osvestim u mašti.
Na meni su davno oprane haljine,
Crne od prosute tišine.
Glasovi satkani od stida govore:
– Na odeći ovog čoveka su naše tajne.
U džepovima sve naše strepnje i
Znojavim dlanovima pritisnute laži.
Naša je dužnost da mu je skinemo!

Veče je. Razularena gomila
Strgava sa mene sve dronjke i zakrpe
Koje su nekad bile celina.
Otimaju se o pomešanim tajnama.
Nezadovoljni, jer niko nije pronašao svoju,
Odlaze kućama na drugom kraju grada.
Ostajem sam. Spreman da dočekam jutro
I sablažnjive poglede prema nagoti.
Isprva malo uplašeni, smejuljiće se stidljivo.
A onda će prezreti svoju glupost
I slagati kako me nikada nisu ni videli.

Mogu da stojim danima. Gord,
Pred nebom kojim se razleže neka setna pesma.
U njoj se može zavoleti melodija,
Reči i rime ili davno zaboravljeni glas.
Sklapam oči i shvatam kako zapravo volim
Što joj nikada neću dovoljno prići
Da je dodirom usana ne ugušim;
Što nikada neće videti ovu nagotu
I prezreti je kao i ostali;
I što mogu ovde da stojim danima,
Pred nebom svesnim stradanja u istini,
I da nikad ne shvatim da li je tišina
Zaista crne boje.

 

ULICI NEZNANOG PISCA

Najsrećnije su ulice koje su na kraju
Razgranata delta sretanja sa drugom.
Prevaziđene vremenitosti brojeva i slova
One tvore novo, osvešćeno mi,
Ulivaju u svest celovitost sebe,
Nehotičnog osmeha kada se prepozna
U tuđoj misli misao, od mnoštva jedno ti.

Pod asfaltom su naših susretnika sni.

 

Milan Veselica

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *