(Zorica Baburski, Kolimsko nebo, Udruženje književnika Srbije, 2021)
Pesnikinja Zorica Baburski svoju novu zbirku pesama Kolimsko nebo posvećuje Varlamu Šalamovu, „ruskom piscu i stradalniku u sibirskim logorima“ na ovaj način odajući počast i ovom pesniku i njegovom delu, ali i čuvajući na jedan drugačiji način ime Šalamova kroz čiji život vrlo često sagledava i sopstvena uzdignuća, padove i stradanja.
Ko je Varlam Šalamov? Pisac i pesnik Varlam Tihonovič Šalamov rođen je 1907. godine u Vologdi u svešteničkoj porodici. Ukupno je u zatvoru proveo 17 godina, kaznu služeći u Kolimi počev od 1929. kada je prvi put osuđen na tri godine zatvora zbog učešća u ilegalnoj trockističkoj grupi. Za „antisovjetsku propagandu“ dobio je desetogodišnju kaznu 1943. godine. Ono što je doživeo u logorima našlo se u zbirci Priče sa Kolime, knjizi koja je postala klasik ruske književnosti 20. veka. Preminuo je u Moskvi 1982. godine. Otuda ovom segmentu života Šalamova i ova zbirka duguje svoj naslov, a podtekstom biografije inicirani su neki od važnijih elemenata sa kojima će se čitaoci susresti u pesmama.
Ovo nije prvi put da se sa imenom ovog pesnika i pesmama posvećenim baš njemu susrećemo u poeziji Zorice Baburski. U svom prvencu Kapi modrine (2020) – tačnije drugim ciklusom ove zbirke – pesnikinja kao da je najavila buduću knjigu otvorivši vrata Šalamovu, „paćeniku i pesniku“, predelima Sibira i progonstva, pevajući o životu pesnika – o životu obojenom crnim snegom u zatvorskim belim noćima. Zapazili smo tada da je Baburski savršeno prikazala jednu životnu dramu kroz spoljašnje elemente slikajući unutrašnji svet ovog ruskog pesnika i zatočenika. U novoj knjizi slike su proširene, rasplinutije, pesme su produbljene, a u ideji kojom su ispisane kao da očitavamo pesnikinjin uzvik: „Ja – Šalamov!“ Toliko su duboke emocije identifikacije sa pesnikom da će čitaoci zaista zanemeti pred osećanjima kojima nam se obraća Kolimsko nebo.
Kroz tri ciklusa zbirke „Lanac mraka“, „Reč prodire svuda“ i „Sibirska golgota“, Baburski ispisuje pesničku biografiju Šalamova čuvajući pesnika da mrak logora i hladnoća Sibira ne dotaknu ono što je najsvetije u njemu – reč, umetnost, a samim tim i slobodu duha.
U pesmi koja je dala naslov zbirci, lirsko ja se obraća Bogu da ga uteši. Njegove ukočene oči uprte su u kolimsko nebo, jer:
„Jer, ovaj svet
stremi da me napravi slugom.
Porobljava i uzima moj
blagosloveni mir.
Daje sve nepotrebno, a uzima
najpotrebnije.
Pitam se, čemu taj strašni sud,
sudbine hir,
zar ja da budem nečastive sile
izabranik?“
Kolimsko nebo je modro (podsetimo se naslova prvenca Kapi modrine), odaje kolimskog dvora su hladne, a sibirske gore su ledene. Ne strada samo pesnik, stradaju oko njega i ljudi. Iz ove poezije, iz spoljašnjeg izbijaju modrina, mrak, hladnoća, belilo, a iz unutrašnjeg vapaj, vrisak, zapomaganje, umiranje… Lirsko ja će se zapitati zbog čega i zbog koga je stradao. Na Kolimi izgubio je čast i našao samo sramotu – život je posle toga postao besmislen:
„dockan je žaliti i sumnjati sada
kad zla reč ima vrednost sudbine
u svetu bez pravde koji je prokleo
sve u dnu njegovih pesama se krije“
Poslednjim stihom u knjizi, ponovimo – „sve u dnu njegovih pesama se krije“ – Baburski je dala jednu sjajnu odrednicu za objašnjenje gde je pronašla ideje za svoje pesme, gde je upisan kôd sudbine pisca i pesnika, njegovo stradanje koje je i pesnikinjino stradanje, jer emocije oduzete slobode i ropstva, hladnoće i mraka svagda su prisutne u svetovima koji se nisu izmenili u ideološkom smislu za sve godine i vekove, a nisu se izmenili ni u odnosima ljudi kao glavnim pokretačima istih.
Komplementarnost tematsko-motivskih okvira ogleda se u ovoj zbirci u njihovim čestim ponavljanjima. Ovde dominiraju mrak, noć, čamotinja, umor, modrina, nebo, samoća, patnja, tuga, hladnoća, sneg, zima, belina… Svi ovi motivi zajedno čine korpus tema nad kojima se nadvija smrt kao kazna i kao spasenje. Sibirska golgota je put stradanja poput Hristovog puta ka pravoj Golgoti. Metaforički je ovim poređenjem uvedeno prisustvo religije i vere u Boga koja osmišljava težak život logoraša. Ta golgota preduga je:
„Hoda kao slepac Dalekim severom,
zvuk vetra ga šiba urla i cvili,
svakog časa diže oči prema nebu
na kome su se crni potoci razlili.“
Teku crni potoci emocija tuge, patnje i bola pred neumitnom sudbinom kroz ovu zbirku. Sa neba se slivaju užasni vapaji i vrisak iskušenika. Sa zemlje vapije se ka Bogu, traži se milost i spas. Na momente ova knjiga podseća na Danteove krugove pakla gde se koloplet stradalničkih duša nikada ne završava. Iz pesme u pesmu mi otkrivamo novi bol, a u slikama života V. Šalamova i projekcije slike unutrašnjih stradanja lirskog ja koje u sebi spaja lik pesnika i lik naše pesnikinje.
Pesnikinja Zorica Baburski zbirkom Kolimsko nebo nastavlja da gradi svoju osobenu poetiku u srpskoj poeziji. Za sebe je pronašla teme i ideje kojima se do sada niko u nas nije bavio. Pesme su najčešće ispisane u vezanom stihu, klasičnim ritmom i rimom. Kolimsko nebo je odsjaj njene duše i vrednosti koje ona nosi. Poezijom ovo nebo postaje i deo nas.