Mirjana Stošić

Mira Cle

Writer, Scholar, Ruinist & Edu-Entertainer

 

 

 


Call me MiraCle

Sve konvencionalne biografije konvencionalne su na isti način. Svaka izvrnuta biografija uvrće se na svoj način. Moja je somatografija, izvrnuta, pulsirajuća, teskobna i veseljačka.

Ja sam podzemna… Spisateljski klaun.

​Neko mora da me je oklevetao, jer iako nisam učinila nikakvo zlo, jedne letnje večeri rodila sam se u Srbiji.

Odsutna, tiha i uspavana zamišljam nove korice knjiga. Pravim digit-lekcije za ikone, monstrume, veštine argumentacije i mišljenje kritike i krize.

Snatrim politike boli. Izvodim piruete bolnih činova.

Sve žene, osim jednog deteta, rastu. Ja urastam

Rekla sam, viknula, da ću sama, da ću sama, da ću sve sama.

Jesen prolazi, a s njom i smisao. Život prkosno istrajava.

U mlađim i osetljivijim godinama, otac mi je dao bicikl dvanaestobrzinac koji od tada neprestano pokušavam da zaboravim. I dalje ga pamtim. I brzinu kojom sam se obrušavala s brda, i krvava kolena. I uzbuđenje koje se graničilo s histeričnim spokojem.

Call me MiraCle. Ja volim padove.

U poznijim i beznadnijim godinama, majka mi je dala svoju sobu. Ne umem da se iskradem iz nje. Niti iz majke.

O meni se malo zna. O sebi ne znam ništa.

Sve je počelo kao i obično u raspalom toaletu na Akademiji. Darija je prstima sekla mlaz vode umišljajući da su prsti makaze i da vodu možeš seći. Ja sam pokušavala da pobegnem od prelivanja sadržaja iz toaleta u sigurnu zonu. Iz velikog kluba su se čuli prvi zvuci violine. Bitter Sweet Symphony. Tako je počelo. I ostalo isto.

​​I’m a million different people from one day to the next.

Juče sam otvorila sva vrata. Ili možda sutra. Ne znam. Nešto je odletelo. Neko se iskrao.

Kad sam se jedne noći prenula iz nemirnih snova, ugledala sam sebe u postelji pretvorenu u ogromnu baštu. Ja urastam.

NIGDINE LEKTIRA:

Some sa ostrva Poveglia
DRUGI POL BOLI I SMEHA – KIKOTAVA BOLNA PREKORAČENJA RODNIH GRANICA

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *