Završeno je snimanje kratkog poetskog filma „Oluja“ koji je rađen za stihove istoimene pesme Nikole Rausavljevića koja u osnovi govori o osećanjima vezanim za vojnu operaciju Oluja iz 1995. godine, kao i danima nakon nje. Film prikazuje čoveka koji je doživeo progon za vreme vojne operacije Oluja i koji je nakon toga ostao potpuno sam. Previše gord da umre i previše skrhkan da bi živeo na drugi način, spas od samoće traži u radu na polju i živi potpuno otupeo na sve što se oko njega dešava. Film, osim ambijentalnih zvukova i jedne novinarske vesti koja na početku podseća kog datuma je bila Oluja, prati recitacija pomenute pesme uz autorsku muziku.
Cilj nije da se podstakne mržnja ili obnovi loša krv između dva naroda. Cilj je da se pokažu osećanja jednog običnog čoveka koji je proživeo rat. Nada je da će se (ne)ljudi zapitati: ima li smisla povrediti drugo ljudsko biće. Premijera će biti na godišnjicu Oluje, 4. Avgusta na društvenim mrežama, ali i na pojedinim televizijskim stanicama. Više informacija možete pronaći na stranicama:
https://www.facebook.com/prasnjava.put
https://www.instagram.com/prasnjavaput
Projekat je omogućio Fond za izbegla, raseljena lica i za saradnju sa Srbima u regionu, a svesrdno podržao Restoran Fruškogorska Lugarnica.
Autor pesme i govornik: Nikola Rausavljević
Muzika: Božidar Sekulić
Režija: Nikola Živković
Kamera: Tibor Varga
Glumac: Zoran Karajić (Šabačko pozorište)
Dizajner tona: Aleksandar Užarević
Dizajner svetla: Zoran Damnjanović
Fotografija: Aleksandar Roman
Grafički dizajneri: Jelena Trifković, Tibor Varga
Produkcija: „Cipelcug“
Projekat omogućio: Fond za izbegla, raseljena lica i za saradnju sa Srbima u regionu Projekat podržao: Restoran Fruškogorska Lugarnica
Medijska podrška: RTV
Lokacija: Mala Remeta
Datum snimanja 26/27.7.2021.
Datum objavljivanja/emitovanja: 4.8.2021.
Oluja
Sklanjam slutnje iz oblaka i sumnje iz magle
koje nikada nisam tak’o.
Oblačim čist pod pritiskom zore
stari prašnjavi sako
i kao olovni vojnik na šahovskom polju
-kada noć u meni zanemi-
koračam tiho, tupo i pravo
i slušam odjeke što se ponavljaju kao refreni.
Nosi ih đavo k’o komad vetra
koji zavija u nekoj ravnici.
Al’ iza brda nema vetrova, pa spoznajem-
to nisu odjeci, nego krici.
Zloslutne sumnje ožive u ljudima
kad usta zaneme, a oči psuju.
Odagnam slutnje, koračam tiho,
al’ kad god začujem krike pomislim na Oluju.
Nikola Rausavljević je rođen 8. juna 1991. godine u Karlovcu, u Hrvatskoj. Za vreme ,,Oluje“ stigao u Šabac, gde je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao na odseku za Srpsku književnost i jezik na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Zaposlen na Prvom programu radija Radio-televizije Vojvodine. Piše poeziju i bavi se govorništvom. Sa Milanom Ćosićem, u izdanju Brankovog kola, objavio je knjigu pesama ,,Kad uhvatim tišinu“ za koju je nagrađen nagradom Stražilovo 2017. godine.