Globus Hystericus, Katarina Sarić

рсд600.00

Globus Hystericus

Zbirka poezije

izdavač: Balkanski književni glasnik

izdanje: prvo

godina izdanja 2021.

Kategorija:

Opis

NIČIJOST KAO USUD I RAZUMAN IZBOR

Svaka je kuća dovršen zločin.

Plodno samoubojstvo.

Bijes oaze u koju mravi

Natjeraše čovjeka.

(Vesna Parun)

 

”…Katarina Sarić, književnica i aktivistkinja, autorica avangardnog kova i vokacije, podarila nam je pjesničku zbirku prijemčiva naslova. Globus hystericus. Sam je prijevod sadržan na uvodnim stranicama knjige, a znači knedla u grlu. Ta je fraza povezana s nemogućnošću govora, zaustavljanjem izbačene misli, govornom distrakcijom prilikom prenošenja izrečenog. Ako bismo navedeni pojam uveli u široko metaforičko parametarsko polje, mogli bismo govoriti o onima kojima je govor zaustavljen, čije riječi ne dopiru do drugih, čije je djelovanje i otisak u svijetu sveden na izblijedjelu kopiju starog pečata… Poniženi i uvrijeđeni. Dostojevskijev se naslov proteže i zauzima brojna polja danas. Kako se kritika ne bi pretvorila u sveopću lamentaciju o drukčijosti, i ovu ćemo odrednicu usmjeriti u njezin značenjski stroj kako bismo dobili poetičku konzistenciju njezina centra i njezinih rubova. Tamo gdje se olovke šilje i gdje grafička prašina zaostaje zbog grbave bjeline papira…”

Tin Lemac, Zagreb

 

”…U svijetu u kome je dozvoljeno govoriti drugima šta da rade, i ženama šta da budu, naći jednu koja se odupire je nekad presedan, a nekad poezija. Lirska osoba koju je stvorila Katarina Sarić predstavlja obje struje, a upravo je ono što je prećutala spolja, iznutra stvorilo podlogu za nesvakidašnji izraz, emociju koja nezaustavljivo crpi i onoga ko čita gotovo jednako koliko je iscrpio autorku u demijurškom naboju. Kretanje kroz prostor koji miruje, ali stvara tenzije, u prvi plan stavlja jezik bandavi, neprečišćeni, svakodnevno poznat, ali nesvakidašnji u kombinacijama pojmova. Ređaju se teško razumiljiva svijest i bahata podsvijest, a krajnje slike su uvijek neka ljubav koja ne bude drugačija ni kad se realizuje, ni kad se izgurava iz sistema, jer jaka je i spremna na sve. Kad voli muškarca, ženu, a najviše svoje dijete, lirska verzija Katarine Sarić je bestidno iskrena, i teško ju je odvojiti od autorke. Teško ju je i pozvati na ples, jer nikad nije jasno hoće li se naljutiti što se toga nije ona prva sjetila…”

 Dragana Erjavšek, novinarka Pobjede

 

”…Patrijarhalne kulture ističu muško junaštvo, a muški subjekt ove poezije govori o sopstvenom dezerterstvu u jugoslovenskim ratovima devedesetih godina 20. stoleća. Ženski glas isto tako (kao i muški) ističe junakinjinu snažnu poziciju koju opisuju kao zauzimanje muške subjektaske pozicije, a sve se to dešava, lirski subjekti nam objašnjavaju, u globalnom savremenom kontekstu u kojem žene gube ženskost, dok se stalno ukazuje na značajan aspekt savremene komunikacije koja se odvija posredstvom društvenih mreža. Autorka pominje niz gradova od Njujorka i Moskve, do crnogorskih lokaliteteta, mapirajući kosmopolitski shvaćenu savremenost. Ona takođe ukazuje na lokalnu epsku paradigmu, koja sadrži i kritički stav i konstataciju stanja (“Čitao sam je kao poeziju naših crnogorskih gora / čistu žuboravu epiku“), a iskazan je i kritički stav prema mitskoj (herojsko-patrijarhalnoj) tradiciji plemena u kojoj se žensko shvata kao „tuđa večera“. Ipak, pošto je crnogorska poezija sad već neupitno u savremenoj (modernističkoj) paradigmi, odnos prema tradiciji je i kritički i ozbiljan i neutralan i pomalo parodijski – otuda pominjanje i usmene epske tradicije, posebno ženskih likova (veštica, Anđelija, Gojkovica…), kao i autora i likova pisane književnosti, poput Andrića i Lalića ili Anike…”

Dr Dubravka Đurić, Beograd

 

 

GOVOREĆI SUBJEKT U TAMNICI FALOGOCENTRIČNOG

”…Toliko je ograničenja, i toliko zidova, i unutar zidova, još zidova. Bastioni unutar kojih sam se, jednog jutra, probudila osuđena, prokleta. (Cixous 1991, 3).

Globus hystericus je klinički naziv za bolest u narodu poznatu kao knedla u grlu. Iz sintagmatike naslova, zbirka Katarine Sarić se grana u dva pravca: prvi – individualni, ženski, jer od pomenute bolesti uglavnom obolijevaju žene, a drugi  -globalni, i odnosi se na majku zemlju, globus koji se podjednako histerično okreće i izbacuje sav represivno progutan sadržaj. U vrijeme kataklizmi i tektonskih poremećaja, frustracije, otuđenosti i izolacije, zbirka Katarine Sarić se našla u hijatusu između obje ose.

Katarina Sarić je pjesnikinja zamki. Logičkih, tekstualnih, poetskih, konotativnih. Životnih. Legitimisanih dvijema krajnostima: životvornošću i razaranjem.

Životom i Smrću!…”

Mr Natalija Đaletić, Titograd