Prof. Katarina Sarić: Poezija Stefana Bohdana

Poezija Stefana Bohdana, poigrava se sa rodnim kategorijama kao osobeni poetičko-stilski prosede autorove poetike. Niče je jednom zapisao:

„Da. Život je žena“! Egzaltirano priznanje čuvenog filosofa koji koji se smatra za jednog od najogorčenijih ženomrzaca i antifeminista novog doba ima i svoju drugu stranu: istinu koja je žena a koju filosof, lakovjeran i dogmatičan – uopšte nije razumio. Tako djeluje, sa Deridine tačke gledišta, daljina kada se dočepa vlastitog identiteta žene i iz sedla izbaci filosofa kavaljera osim ako ovaj ne primi od žene same, dvije mamuze u vidu udarca stila ili udar bodeža, čija razmjena tada pomućuje polni identitet: ,,Što neko ne može da se brani i shodno tome i ne želi u našim očima još mu ne služi na sramotu: ali mi slabo cijenimo onog koji nije sposoban za osvetu niti ima za to dobru volju – svejedno da li je riječ o muškarcu ili o ženi. Ako bi nas neka žena mogla zadržati, a u koju nemamo povjerenja da bi pod određenim okolnostima znala da se dobro koristi bodežom (nekom vrstom bodeža, irgendeine Art von Dolch) protiv nas? Ili protiv sebe: što bi u određenom slučaju bila osvetljivija osveta (kineska osveta) ( S one strane dobra i zla, 69.)”

U Veseloj nauci pitanja o ženi su ,,zamotana” u lavirint jednog uha (jer žena se kao istina ne da vidjeti okom – ona je uzbudljivo i otkrivajuće prikrivena): ona je zavjesa ili zastor, jedno platno koje se diže pred mogućnostima u koje mi obično ne vjerujemo; kad se podigne kakav duboki moćni alt koji izgleda da, kao ono najbolje od čovjeka, prevazilazi razliku polova i otjelovljuje ideal: ,,Da li sam još samo uvo i ništa više? Ovdje stojim usred udaranja mora u bregove (u čijem činu Derida vidi označavanje, odnosno udaranje biljega u usijano željezo), čiji bijeli plamenovi ližu do mojih nogu (Derida: mamuza), povratak talasa samih ka sebi kada naiđu na lance stijena ili kada se razbiju o grebene, litice, šiljke…Tada nailazi iz daljine, kao somnambulni san, avetinjske ljepote, bijela jedrilica…”

Žena, gospodarica, Ničeova gospodarica otjelovljena u liku Lu Salome koja drži bič, liči ponekad na Pentesileju. Zajedno sa Šekspirom i Klajst je citiran u Volji za moć. I to upravo povodom nasilja nametnutog čitaocu, ali i povodom ,,zadovoljstva skrivanja”. Klajst je takođe napisao jednu Zaratustrinu molitvu. Ponovo smo na početku S one strane dobra i zla:,,Pretpostavimo da je istina žena, šta dalje? Zar nije opravdana sumnja kako su se svi filosofi – ukoliko su bili dogmatici – slabo razumijevali u žene (sich schlecht auf Weiber verstanden), kako su jezovita ozbiljnost i nezgrapna nametljivost (ungeschickte und unschickliche Mittel) – s kojom su oni dosad obično pristupali istini – bile nepodesna i nezgodna sredstva za osvajanja jedne djevojke…”

U istom trenutku, Niče vrši okret od istine žene ili istine istine: ,,Izvjesno je da se istina nije dala osvojiti; i danas – snuždena i obeshrabrena držanja – tu stoji svaka vrsta dogmatike. Ako ona još uopšte i stoji!” Da, gospodo draga: žena nije parče zemlje u kolokvijalnom pitanju: ,,Gospođice, da li ste zauzeti?” – koje čeka da muškarac pobode u nju koplje sa zastavicom, ralo ili plug! Čak se ni zemlja kao majka prirode ne da osvojiti: u rečenici ,,Tražim svoje mjesto pod suncem” – Paskal vidi početak osvajanja cijele planete.

A kod našeg pjesnika, jedino porijeklo, zavičaj i rodna gruda – jesu ona, ŽENA.

Iz prikaza: Katarina Sarić Vavilonska biblioteka/Library of Babilon

Izbor iz poezije:

Sa engleskog prevela: Aleksandra Lekić Vujović

 

ZA NJU

Njena strana ljepota
me je učinila slabim
učinila je da žudim
za njenim zabranjenim medom.
Ona je prizemljila
moje srce od kamena
ispod njenog slatkog
vodeničnog kamena.
Odsjekla mi je pletenicu
odsjekla mi je sedam brava
iz glave voljne.
Njena ljepota me je zaslijepila
Iskopala mi oči
Pa ipak vizija nebesa je ostala tu.
Porušila je moj zamak
Na sebe samog.
Njena ljepota
Od vrha ka dnu
Zavadila me je
Protiv mene
Učinila je da padnem
Na nju.

SAM NE SAM

Spasi me Bože
Od ovog izazova
Od ove zmije koja šapuće
Od ovog palog Anđela
Tamne vode ispunjavaju moju dušu
Još jedan kamen privezan oko moga vrata
Vuče me nadolje
Ova stara krila koja imam preslaba su
Pao, ponovo sam pao
Za jedinom ljepotom
Jedinim cvijetom zabranjenim u bašti
Žednim za njenim nektarom
Jednim gutljajem sa njenog izvora
Raj za trideset srebrnjaka
Pakao
Moram tragati za svojom posrnulom dušom:
jednoga dana
možda
samo jedan gutljaj sa njenog izvora

PAO

Previsoko sam letio
Tražeći Anđela nebeskog
Vrijeme za pad
Spiralni
Na krilima depresije
Kroz moje uzvišene snove
Kroz stvari koje sam zapisao kao nemoguće
Gnjuram bespomoćno
Bez molitve
Tako hladan
Tako prazan
Ovi uzdasi očajanja
Ove kandže ljubavi
Preteške su za ovog palog pjesnika

PROTIV TAME

Moj plamen sam
Protiv tame
Nema dovoljno vatre
U meni
Da goriva da ovom plesu
Između viđenog i neviđenog
Zmija od dima gmižem
Samo san koji blijedi
Unutra i vani
Dobra i zla
Ove starinske bitke
Koju vodim u svijetu unutar
Moga plamena
Sam
Protiv tame
Moja ljubav
Za nju gori
Vječna

NEIZGOVORENE RIJEČI

Za svako nebo
Oltar
Za obožavanje.
Za svaku muzu
Pjesnik
Koji je obožava.
Njeno lijepo ime
Molitva na mojim usnama
Zavijanje u mom srcu.
Njena ljepota
Vodi moju ruku
Vodi moje srce.
Ako bi ovaj anđeo lijepi
Nestao
Ponovo na mojoj praznoj strani
bez ijednog prizora ili znaka
Iščupao bih dušu
Počupao bih kosu
Iščupao bih bradu
Iz korijena.
Polomio bih
Polomio bih olovku
Napola
Bacio bih je nazad
U ovaj okean
Riječi
Među nama neizgovorenih.

 

O autoru:

Stefan Bohdan – SAD

Stefan Bohdan (Scott Lee Bogden) živi u Orlandu, Florida SAD. Penzionisan je od arhitektonskog/inženjerskog svijeta. Sada provodi svoje vrijeme pišući pjesme i romane. Njegove engleske pjesme su objavljivane u mnogim knjigama, antologijama, žurnalima, novinama, e-zine-ima i prevedene na persijski (Farsi), arapski, urdu, nepalski, hindu, bengalski, estonski, francuski, španski, starojapanski, holandski, afrički, turski, italijanski, malajalamski, asamski, tamiski, bosanski, hrvatski, srpski, hebrejski, filipinski, hiligajnonski i kinarajski. Takođe piše recenzije knjiga poezije. Objavljivan je internacionalno i saradjivao je sa pjesnicima, prevodiocima i umjetnicima širom svijeta. Osnivač je Third Eye Butterfly Press-a.

Stefan Bohdan je rođen 1966. u Filadelfiji, Pensilvanija. Živio je u Jamajci i Iranu i proputovao je svijet. Trenutno živi u Centralnoj Floridi sa svojom ženom i psima. Ima petoro odrasle djece: tri ćerke i dva sina. Takođe je i djeda.

Stefan je bio građevinski radnik, geometar, procjenjivač, ručni crtač, CADD tehničar, dizajner za državne/nacionalne/internacionalne arhitektonske i inženjerske projekte i građevinske firme, licencirani građevinski izvođač, i posjedovao je svoj biznis za dizajniranje kuća. Kao student na koledžu dobio je svoju Associates in Arts diplomu (na Seminole Community koledžu), napustio je univerzitet: bivši je student kompjuterskog inženjeringa (Univerzitet Centralne Floride).

Zavisnost i zdravstveni i pravni problemi povezani sa tim su okončali njegovu univerzitetsku stipendiju i koštali ga posla u nekim od najvećih arhitektonskih i inženjerskih firmi u svijetu. To ga je takođe koštalo poslovne ponude za NASA/Kennedy Space Center. Trijezan i čist od 2007. ponovo je stvorio sebe kao pjesnika. Trenutno radi za malu inženjersku kompaniju kao elektrončar (danju) i kao pjesnik i izdavač (noću).

Stefan uživa u pisanjju poezije i stvaranju crteža olovkom i ugljem, apstraktnih slika, turskih skulptura od krečnjaka i multi-ekspozicionih fotografija koristeći svoju Lubitel/USSR kameru. Voli da čita poeziju, rusku literaturu i distopijske romane. Trenutno uči da priča/čita/piše rusku, ukrajnski i hindu.

For My Muse (2020), God’s Silence a Lion’s Roar (2018), and God’s Breath (2018) su njegove najskorije objavljene knjige.

Može se pronaći na svojoj Amazon Autor stranici, Third Eye Butterfly Press sajtu, Facebook stranicama, YouTube kanalu, i na Twiteru, Instagramu i Linkedinu.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *