PESMA – DALJE OD NAS SAMIH
OVA PESMA IDE DALJE
od anestezije senkama vremena,
od koračnice srca armiranog našim prisustvom,
od deteta što stoji u okrunjenom roditeljstvu pesme i vremena,
od alarma senki pretvorenih
u pakao glasa vremena,
od mladića i devojke, para, ugrađenih u porciju jedne
rečite barikade vremena,
od srca lebdećeg vremena napregnutog lobanjom suštine,
od isečka svetlosti u
razvejanim kolonama hrapavosti,
od srca što dubi vreme našeg
preobražavanja u krvavo vreme,
OVA PESMA IDE DALJE OD NAS SAMIH.
RAT ROTIV DOSADNIH BANALNIH PESNIKA XXI VEKA
Šelijeva senka razvali pršljenove njihove banalnosti.
Remboov duh prekreči puzenje njihovih reči.
Remboov dah iskopa iz njihovog đubrišta svoje ćutanje.
Remboov duh – dah visi sa zgarišta njihovih postrojenih sitnica,
spremnih za propast pesme.
Zvezda ih odbaci do lažne pesme džabe,
pa ih obavesti da su promašili ludnicu pesme.
Magla ih glođe do koske pesme,
koja im zatrpa put do svoje lobanje prkosa.
Raj ih gleda pogledom pesme i
kune se u kosti čovečanstva.
Pakao ih obavesti da mu nisu u krvi.
Pakao ih obavesti da peva kao krv i kosti pesme.
Moja senka im sasu raj i pakao pesme u lice.