Srđan Simeunović Bonaćo – pesme

ANATOMIJA PESNIKA

Iz prsta mi mesto krvi mastilo poteklo
(sve što bih prećutao ono bi proreklo).

A na srcu izniknula grančica od gloga
(kad poraste dobar kolac praviću od toga).

Od nogu mi ostadoše slomljene tarabe
(da ih zapišavaju pijane barabe).

Mesto kose procvetala svila kukuruza
(od kakve se još ne iskroji bluza).

Muškost gde je stoji kočić geometra
(prišili mi etiketu teškog jebivetra).

Na šakama rukavice bodljikave žice
(niti sleću ptice nit miluju lice).

Gde je jetra bila bačva tek načeta
(ako dobro brojim četvrta il peta).

Mozak se zakitio krečanom ukrašen
(koliko se ja razumem valjda je ugašen).

Krste se kad vide tu spodobu sveta
(poezija metresa pod ruku sa mnom šeta).

(iz zbirke ,,Okrnjeni kredenac“)

LIBERTE

Oslobođen
Kao rođen
A zarobljen
Poluzdrobljen
Nedosanjan
I proganjan
Opustošen
I urušen
Nadograđen
I nagrđen
Upečatljiv
A neshvatljiv
I nečuven
I prezuven
Sobom spašen
I ugašen.

(iz zbirke ,,Liberte“)

TA REČ

Deset godina
Bolujem
I neokovan
Robujem
Gluvo me doba
Uspavalo
Razbludna zora
Oslepela
Obuven oblacima
Kamenje me gazi
Ja prolazim
I sve me prolazi
Kaput
Zima bacila
Šešir
Jesen odnela
Odzvanja zvono
Krikom
Udavljene ptice
A ona se
Okamenila
Dok ju je
Tvoja usna
Porađala.

(iz zbirke ,,Ljubav i drugi pokušaji“)

Srđan Simeunović Bonaćo

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *