NOVEMBAR
U kućama uvek ima više paučine nego u stanovima
Rekla je mama dok sam ja strugala detinje navike
sa bakinog nameštaja.
Uskoro će od detinjstva ostati samo po koja pseća glava
Iako svako ko me poznaje, zna
da moje mačke cvetaju do duboko u novembar.
DÉJÀ VU
Botanika zamire
Tamo gde se lica
Spiraju sa fotografije
Još malo pa će mi prsti progledati
Još malo pa će mi obrazi procvetati
Za delić sekunde
Misli će provreti u kuvalu
Za delić sekunde
Pruži mi ruku
Osećaš li kako
Keramikom pulsira toplina
TAKO SE GOVORILO PRE REVOLUCIJE
Natrpavali su usta crvenilom
Natrpavali su usta željom da okašlju sve vučje trbuhe
Kožu s leđa i pompu skerletnih očiju
Stakleni klikeri za takve njihove oči
Puni su ih džepovi
Puna su ih predvorja sa mermerom uklesanim u krvotok
Najopasnije odeće uvek su bile sačinjene od isuviše džepova
Tame nije bilo bi za zub, tada
Samo od mesa obesti karamfila i kapljanje po parketu
Kapljanje i roptanje po patketu
Smehom štrojeni purpur u somotu i seti se samo…
Zamisli da si kapljica krvi na salonskom podu
Sablasti,
Zamisli da si nedorečena misao
I želja da svojom potpeticom pohitaš na prste
kao na slonovske dirke od klavira,
puder talk i
я вас не понимаю
Nije to tek tako
Kaže li se uzalud
Biti crn
Biti crn
Kao klavir
Biti crn kao otirač za zadrtu zgarež
I dlanove mirne
I dlanove sklopljene kao kazaljke
Kada su sve kolizije svetla
slivene u jednu neizrecivost
Da li je dosta
Kada su nokti sve što je preostalo
Da li je
Ponestalo već i šećera
Posipam se kao inje sa borovih iglica
Tamo napolju
Vazdusi se zgrušavaju od pomisli
Posipam se kao pepeo šuma na obroncima temena
Onda kada crvenilo još bubri zaodenuto u zelene čoje, lažne protetike i
Svetlost
Al džaba, džaba narativa i grkljan u grotlu nije ovo takva estetika
Nisu ovo štirkane salvete
Ruke pune rada i reda
Ruke pune fabrika i jed plastika i sva mesa isrposipana kao talog vina po promrzlinama na
stepeništu dvorišne kuće za poslugu
Kažu da nije se stiglo bilo ni do Kamčatke,
A kažu još i da već su servisi podrhtavali od unakrsnih šina i istrganih postava i spaljenih lisica
na pretek
Tolike kašike pune zuba
Štepovi na trbuhu
I kakva mašina je to, bosonoga
Šoljice za čaj zatrepere za trenutak
U vazduhu pa splasnu
Za trenutak
Tišina se raspline
Svuda duž zidova.
Tijana Savatić