DRUGA EVROPA
Uredno poslagane ciglice na kući
Lepa očešljana deca sa prozora
Otac u kolima maše ispred garaže
O koja iskrivljena slika sa razglednice
Ker koji zapišava banderu i guske na ulici
O ne koja iskrivljena dopisnica od kuće
Gete Šiler Bajron i jedan Napoleon
sigurno se neće igrati sa pačijim govnima
Kad u prašini dobro popišamo i napravimo blato
I od blata kolače
I od njih budemo siti
I pevamo
Ostavićemo Jevropu da se igra sa sobom
I umire sa svojim divljim snovima
I popaljenim livadama
Ugljenisanim pitomim životinjama
Ostaće nama dovoljno
Da bacamo kamenje na vodu
I od vode nebo
I od neba oblak
I Sunce
I nas same napravimo
Kao što smo uvek pravili
Od gline i pesme
I točka
I naše majke
NISAM NAŠAO NIŠTA ŠTO JE LIČILO NA DODIR
Pažljivo sam vežbao svoje ptice u grudima
da ih pustim
i preplavim nebo kad te vidim
Uredno hranjeni i podšišani
da neko ne izleti iz jata
jednakih krila
kao na maršu
dok bubnjevi glasno udaraju
a trube cepaju vazduh
Trudio sam se da budem general
te vojske na nebu
Da glasno si odzvanjala
u toj toploj sobi
I sad tražim udicu da se zakačim
Ali ništa
ništa
Nisam našao što je ličilo na dodir
**
Pozorište malih lutaka sakrivenih iza zavese
naučen tekst i izgubljene reči
suflera na pozornici
I svečano otvaranje
fanfare, svetla, pljesak publike
Male uloge velikih reči koje mi ne pristaju
Meni ne trebaju zastori, zavese, svetla
Možda nevešto igram na pozornici
pripremljenom koktelu posle premijere
Ne, nikada nisam naučio a učio sam tu predstavu
da bude aplaudirana
ponovljena
Taj jebeni glavni glumac
uvek je gubio suflirane reči
a klanjao se mraku pozornice
Uvek sam igrao za tebe
u mraku sale
nemušt da odigram po pravilu
Meni zvižduci ne mogu ništa
propala premijera
prezir publike