Željko Perović – pesme

MEĆAVA

Koračam po ledu istine tvoje
Oko mene rulja povici parole
Mi nećemo dalje ovdje nam je bolje
Makar pili čaja iz ledene šolje
Kočijašu za me upregni saone
Kad konji pojure nek praporci zazvone
Vozit ćeš me tamo amo snjeg se topi
Ja ti nudim piće ako želiš popi
Ajd sad kreni popusti dizgine
Nek projure brda i doline
Šibni jače pa oni su stali
Vidiš da smo na okuci sami
Krš se začu pomjeri se stjena
Sve crveno bjelo vieše nema
Nek i dalje piju čaj iz šolje
Svima njima bit će tako bolje!

 

ŽEZLO

Polagano idem u suprotnom pravcu
Načinih pokret isto ko da hoću
Podići žezlo što osta od tebe
Al bolje je tako nek u sjenci vene
Tragovi moji ostaše u pijesku
Zavejana mašta već polako ledi
I kad kiše padnu a proljeće dođe
Umoran i sjetan ja ću biti ovdje
Ne možeš mi ništa a možda je i bolje
Otići što dalje iz ovoga svjeta
Osjećaj je ljepši kada niko ne zna
Kom pripade i bez žezla čedna!

 

MIR I TIŠINA

Često se desi da umoran sjednem
Na klupu u parku da odmorim
A vjetar hladan i jesen hladna
Zubata od prošlosti kazna
Šiba mi lice i ratuje sa tjelom i srcem mojim
Mir i tišina
U meni sve zamrlo
I krv se počela da ledi
A pogled kao da noge ima
Stidan od sretanja
U stranu bježi
Da me neko ne prepozna
Da me tješi
Od mene su i zvukovi
Kao vukovi daljinom se skrili
Mir i tišina
Ni pomišljao nisam
Na klupu da sjednem
Nekad sam u prolazu
Krajičkom oka gledao u bijele kose
I šešire do pola glave upale
Što bradom i rukama drhtnim štap čuvaju
Mir i tišina
I evo vrijeme je promijenilo boje
I lišće opalo je
Ili su krive naočare moje
Ili se nebo nije umilo
O Bože dali sam vrata na kući zaključao
Mir i tišina!

Željko Perović

 

Jedan komentar na “Željko Perović – pesme”

  1. Hvala za objavu meni drage pjesme!
    MIR I TIŠINA
    Ovu sam pjesmu pisao sa posebnim osjetilom. Slovima sam provukao nit od mladosti pa sve do danas!
    Kada bi oči govoriti znale život bi nam bio pun ljubavi i sreće! ŽeSP
    MEĆAVA
    Ovu sam pjesmu napisao u vremenu moje rane mladosti. Slušajući starije od sebe, inspirisan njihovim ponekad i bolnim ljubavnim pričama, shvatio sam da oni koji traže istinu često završe u ljubavnoj mećavi!
    Istina je bodljikava kupina, nekome slatka, a nekome bolna! ŽeSP
    ŽEZLO
    Ovu sam pjesmu napisao dok sam mladovao. Ljubav se nekad poigra sa nama, kao cvjetak se ukaže, a vjetar nenadan kao mladalaćki ponos okrene misli na drugu stranu!
    Ljubav zna da razboli, ali može da izliječi kao najbolji lijek! ŽeSP

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.